| Početna | Članci | Podržite kampanju! | Partneri | Vaši komentari |
E-mail
|
||||
Zamislite da se vozite autocestom u svojem automobilu. Odjednom automobil ispred vas naglo zakoči i skrene. Nagazite na kočnicu. Psujete. Koja budala! Krenete dalje. Odjednom ugledate automobil u svojoj traci kako ide izravno na vas. Aaaaaaaaa. Kočnica. Skrećete. Koja budala! Pogledate oko sebe. Svaki automobil kreće se u svojem smjeru i nitko, ali baš nitko ne poštuje znakove! Automobili idu u svim smjerovima na jednosmjernoj autocesti!! Koja budalai! Nitko ne pazi na druge automobile! Pras! Netko se sa svojim automobilom zaleti u vaš branik! Koja budala! Zar te u autoškoli nisu učili da paziš na druge automobile?! Pa nisi sam na cesti! Zar ne vidiš znak da je ovo jednosmjerna ulica?? Koja budala! A sad zamislite da ste na plesnome podiju... Plešete sa svojim partnerom i odjednom netko naglo nepredviđeno promijeni smjer kretanja! Zamalo vas nagazi. Koja budala! Pras! Visoka petica partnerice završi u vašem zglobu. Jao! Koja bol! Koja budala! Zar te u plesnoj školi nisu učili kako da paziš na druge plesače?! Pa niste sami na plesnome podiju! Koja budala! Brišete krv s rane na nozi koja je dugačka od pet do šest centimetara i razmišljate o tome hoćete li se uopće vratiti na plesni podij. To je bilo četvrti put te noći da ste nagaženi. Hoćete li sutra moći stati na nogu?! Često mi se događa da već u trenutku kada s partnerom ulazim na plesni podij na svojoj nozi osjetim koju štiklu ili dobijem koji lakat u rebra. A tek u gužvi na plesnome podiju... I koje je rješenje? Ne plesati u gužvi na partiju? Obuti tenisice na noge? Nagaziti prije nego što si nagažen? Sve više plesača pleše salsu i dolazi na salsa partije, posebice onda kada se održavaju neke radionice ili kongresi. Zbog toga se na plesnome podiju stvara veća gužva, a plesači imaju manje mjesta za svoje figure. Tada počinju problemi. Doduše, meni se dogodilo da me djevojka teško ozlijedila na partiju na kojemu su na podiju u jednome trenutku bila samo tri plesna para! U Hrvatskoj većina plesača pleše kubanski stil, a to zahtjeva više plesnog prostora od linijskog stila. Na hrvatskome plesnom podiju ljudi vole 'miješati' stilove. U ovome trenutku ne pričam o naprednim plesačima koji razvijaju vlastiti stil, već o polaznicima raznih tečajeva koji svrate na neku radionicu i u svoj postojeći stil ubacuju tu i tamo koju naučenu figuru drugog stila. Što to znači na plesnome podiju? Problem je kad odjednom par koji je plesao jedan stil nepredviđeno napravi figuru drugog stila i PRAS! Netko završi nagažen! Kada plesač pleše trebao bi gledati u sve postojeće ‚retrovizore‘ i analizirati situaciju poput vožnje na autocesti. Na primjer, s lijeva mi se nalaze dva para koja plešu kubanski stil, ispred mene par pleše linijski stil, a s desna par pleše ‚stiskavac‘. Na taj način plesač bi morao ocijeniti veličinu svojeg plesnog prostora u gužvi, a po plesnome stilu koji plešu parovi oko njega morao bi ocijeniti kako će se kretati plesni parovi oko njega. Na salsa party većina djevojaka voli obući lepršave haljinice, ali i obuti cipele s visokim potpeticama. Problem nastaje kada te djevojke u visokim potpeticama rade ogromne korake (pri tome ne izgledaju nimalo ženstveno) te petu desne noge spuštaju metar od sebe ravno na pod ili na nogu drugog plesača! Za takvu djevojku mogu zaključiti samo to da je imala lošeg instruktora salse koji nikada nije posvetio pozornost objašnjavanju ženstvenih koraka i tehnike ne-spuštanja pete desne noge na pod. Također, mislim da u plesnim školama većina instruktora ne smatra važnim educirati svoje polaznike o poštivanju drugih plesača i njihovih plesnih prostora. Mislim da je učenje plesnog bontona od prvog sata tečaja bilo kojeg društvenog plesa nešto što bi morala uvesti svaka plesna škola. Na rovinjskome festivalu
nekoliko puta bila sam jako nagažena. Razgovarala sam s nekoliko
instruktora o tome problemu, štoviše o tome smo razgovarali na satovima za
instruktore. Neki instruktori istaknuli su da je to jedan od većih
problema salse u Hrvatskoj. Poznati instruktor Mambo Mike
pomogao mi je svojim komentarima u pisanju ovoga članka, napominjući da je
sigurnost na plesnome podiju i poštivanje drugih jedna od najvažnijih
stvari . Morate biti svjesni ljudi na plesnome podiju, brinuti o tome da
nekoga ne nagazite/udarite/sudarite te reći OPROSTI u slučaju da se to
ipak dogodi. Ispriku bih ipak svrstala u osobni bonton svakog
čovjeka.Prvo što svi zajedno možemo učiniti jest to da svi počnemo poštivati druge plesače i njihov plesni prostor. Drugo, posebno apeliram na instruktore plesnih škola da na tečajevima polaznike uče ponašanju na plesnome podiju, i to ne samo spominjanjem problema već i praktičnim dijelom sata na kojemu plesače mogu uvježbati kako da koriste manje prostora pri izvođenju figura. Trebalo bi objasniti i to da se pri koraku unazad peta desne noge nikako ne bi smjela spuštati na pod. To vrijedi za oba partnera. Treće, ponekad se čini da svaki plesni par za sebe želi najveći komad plesnog prostora samo da bi svima pokazali kako oni plešu i što sve znaju (akrobatika, spuštanja, salta i drugo). Ukoliko se netko želi pokazivati neka to učini na pozornici u sklopu show-nastupa, a ne u gužvi na salsa partiju kada svi pokušavaju uživati. Evo još nekih savjeta:
Što možemo učiniti danas i kako podučiti plesače? Danas je teško doprijeti do plesača jer oni sebe ne pronalaze u ovakvim pričama. Svi misle da se ovaj članak ne odnosi na njih i da oni ne gaze niti ne guraju druge ljude dok plešu. Osobno mislim da se ovo odnosi na SVE plesače u Hrvatskoj jer svakom se dogodi da tu i tamo nagazi ljude oko sebe. Ako svi plesači postanu svjesni ovog problema te se zajednički priključe njegovu rješavanju, možda i napravimo neki pomak. Proslijedite ovu poruku svim plesačima salse da bi se svi upoznali s tim problemom i da bi imali plesni podij na kojemu će biti više osmjeha na licima, a manje ozljeda. Voljela bih kada bismo svi zajedno radili na tome da se plesačima ne dogodi neka ozbiljnija i trajnija ozljeda zbog nepažnje ili nepoštivanja plesnog prostora.
Na pisanje ovoga komentara spremam se već jako dugo, no
ozljede koje su po n-ti put pretrpjele moje noge, natjerale su me da ga
konačno i napišem. No, nisam samo ja u pitanju. Puno plesačica i plesača
žalilo se na plave noge i ogromne masnice na dijelovima nogu za koje
nikada ne biste mogli pomisliti da će ih neka tuđa petica krvnički
nagaziti. Bila sam svjedokom takvih ozljeda da se pitate je li to uistinu
mogao napraviti neki drugi plesač odnosno u većini slučajeva plesačica.
Promatrajući ljude dok plešu, uvjerila sam se da je to uistinu moguće, i
to iz jednog jedinog razloga - nekulture plesanja na malome prostoru i
među puno ljudi. |